06.12.2007.

Govor predsjednika Mesića na skupu Transparency Internationala Hrvatska

 

Gospođe i gospodo,

cijenjeni sudionici ovoga važnoga skupa,

 

Kada sam prihvatio poziv da budem danas ovdje s vama, imao sam na umu dva ključna razloga. Prvo, ovo što radi Transparency International iznimno je značajno za naše društvo i, drugo, vaš mi skup pruža dobru priliku da kažem nekoliko riječi o određenim problemima s kojima se suočavamo i pred kojima više niti možemo, niti smijemo zatvarati oči.

Za vašu se udrugu s pravom može reći da je njezino ime ujedno i njezin program. Vi se zauzimate za to, da sve što se dešava u društvu bude transparentno, da bude jasno. To vaše zauzimanje podrazumijeva i procjenu društva, ocjenu o tome dokle smo stigli u ostvarivanju te transparentnosti i koliko smo vjerodostojni u nastojanju da je ostvarimo.

Drugim riječima, malo pojednostavljeno izraženo, vi se borite protiv kriminala i korupcije koji nagrizaju sve pore našega društva.

Samim time vaša borba nije samo vaša.

To je borba cijeloga društva, ili bi barem morala biti. Nema potrebe da vam posebno naglašavam da je uspješnost u toj borbi jedno od mjerila na osnovi kojih nas u tekućim pregovorima procjenjuje Evropske unija.

Ja sam se upravo jučer vratio iz Bruxellesa i, naravno, da je i to bila jedna od tema u razgovorima što sam ih vodio u sjedištu Unije. Samo usput da spomenem, tu sam prigodu iskoristio i za to da objasnim kako je sve što se ovih dana događa u Hrvatskoj, u kontekstu formiranja nove vlade, redovna procedura, potpuno u skladu s našim Ustavom, dakle da je tu doista sve transparentno – uključujući i moju ulogu.

No, da se vratim onim područjima, gdje to na žalost nije slučaj, ili još nije slučaj. Mi se ne smijemo ni pokušati tješiti činjenicom da je, kako se čini, korupcija imanentna svim tranzicijskim zemljama. Mi ne smijemo ni pomisliti na to da borbu protiv korupcije zaodjenemo u plašt dobrih želja i namjera, a da ispod toga plašta ne bude ništa.

A takva opasnost postoji, ona je realna. I to moram jasno reći!

Mnogo je onih koji se s razlogom boje ostvarivanja uvjeta u kojima će sve biti transparentno. Jer, mnogo je onih koji su se, osobito u godinama rata, ali i poslije toga, enormno obogatili upravo zahvaljujući netransparentnosti poslova kojima su se bavili.

Želim još jednom ponoviti: nema tih zasluga zbog kojih bismo smjeli tolerirati krađu, pljačku i prijevaru države i društva. I nema čovjeka koji bi se smio sakrivati iza svojih zasluga, stvarnih ili izmišljenih, kako bi izbjegao odgovornost za mutne poslove u kojima su se „vrtile“ gotovo nezamislivo velike svote novca. To se odnosi kako na takozvane bivše, tako i na sadašnje, kako na one na vlasti, tako i na one koji su u oporbi.

To se odnosi na političke strukture, ali i na gospodarstvo, a pogotovo na krajnje pogubnu i opasnu spregu politike i gospodarstva u funkciji potkradanja i bogaćenja.

To se, naglašavam i ponavljam, odnosi na sve koji su se ogriješili o zakon i na svakoga tko se bavio ili bavi poslovima što podliježu pod udar zakona.

Iznimaka nema, niti ih smije biti!

Naravno, nije dosta da se to samo kaže. I tu dolazim do odgovornosti vlade i svih institucija koje bi, po prirodi svojega posla, trebale voditi osobitu brigu za zakonitost i transparentnost svega što se radi.

Dolazim, dakle, do političke volje. Mi tu volju moramo razviti sami, ne pod pritiskom iz vana, ne zbog neke međunarodne institucije koja to od nas traži ili očekuje. Naša politička volja mora biti izraz naše svijesti da društvo prožeto kriminalom i korupcijom nema budućnosti. Ona mora biti izraz naše volje da raščistimo sa svime što u prvim godinama našega postojanja kao samostalne države nije valjalo, sa svime što se prikrivalo i opravdavalo, a nerijetko se to još i danas čini, potrebama rata i obrane.

Obrana je tražila moralne i hrabre ljude, ljude koji su vjerovali u visoke ideale slobode i demokracije i golema većina naših branitelja bila je upravo takva. Oni koji su se pod plaštem obrane bogatili – ljaga su na svijetlom obrazu Domovinskoga rata, baš kao i oni koji su na hrvatskoj strani u tome ratu počinili strašne zločine. I s jednima i s drugima moramo obračunati, jedne i druge moramo pozvati na odgovornost i kazniti.

O tome nikakvih dvojbi nema, niti ih smije biti!

Jednako, kao što nema i ne smije biti dvojbi o profilu ljudi koje traži razdoblje mirnodopske izgradnje i obnove. I tu se traže ispravni ljudi, ljudi koji – naravno – neće raditi na svoju štetu, ali neće ni prouzročiti štetu društvu zbog svoje koristi. 

Dakle, nije dovoljno na papiru napraviti ovakav ili onakav akcijski plan, nije dovoljno riječima pokušati nadomjestiti djela. Nije – napokon – dovoljno, reći ću to malo grubo, odigrati igrokaz borbe protiv kriminala, korupcije i mutnih poslova svake vrste, a zapravo – ne učiniti ništa. Trulež u korjenima, ali i blizu samih vrhova našega društva valja očistiti, i to temeljito. U suprotnome ona će zahvatiti cijelo društvo, a to ne smijemo dopustiti – ne zbog drugih, nego zbog sebe samih.

Reći ću posve otvoreno da nisam zadovoljan onime što je dosadašnja vlada napravila na tome planu. Kad kažem dosadašnja, mislim na sve vlade koje su bile do sada. Nova vlada, bez obzira na to, tko će je formirati, morat će djelovati daleko energičnije, konkretnije, brže i odlučnije.

Nije na meni da iznosim konkretne podatke, niti da ovdje bilo koga imenom i prezimenom prozivam. Nabacit ću ipak neke pojmove, dat ću neke naznake . . . , a oni kojih se to tiče, prepoznat će se – u to ne sumnjam. Mislim i na one koji su se ogriješili, i na one koji su propustili da ih sankcioniraju. Mislim na ono što se događalo jučer, kao i na ono što se događa danas.

O računima u inozemstvu pjevaju, kako se to kaže, i vrapci. I što je učinjeno? O potrebi sprečavanja pranja novca često se govori. Imamo i instituciju koja bi se time trebala baviti. Zna li itko ma i jedan slučaj kada je pokrenut jedan, jedini postupak, kada je bilo što učinjeno? O nepravilnostima, da upotrijebim najblaži izraz, kod dobivanja velikih poslova pri realiziranju infrastrukturnih projekata govori se i piše. S podacima i argumentima. I što se dogodilo onima i s onima koji takve poslove dodjeljuju i onima koji na njima profitiraju? Meni se čini ništa.

Pitanje do pitanja. Ja danas pitam. No, sutra će netko na ta pitanja morati i odgovoriti! A potom i odgovarati.

Posebno bih želio još jednom upozoriti na spregu politike i gospodarstva, spregu koja se do sada u brojnim slučajevima pokazala djelotvornim paravanom iza kojega su se obavljale prljave radnje i vrtio novac sumnjivoga porijekla. Mislim tu na neke faraonske projekte – zamišljene, ili ostvarene, ali i na niz manjih projekata koje nam se u pravilu „prodaje“ pod firmom velikih uspjeha. Oni su to sa stanovišta šire zajednice - ponekada, ali sa stanovišta pojedinih interesnih skupina – uvijek!

Pozivam vas da i dalje budno pratite sve što se zbiva u našemu društvu. Pozivam vas da upozoravate na sve što otkrijete, da zvonite na uzbunu ako primijetite da društvo kroz izabranu vlast ne reagira. Prije svega pozivam vas da preko javnosti pritišćete vladu i vladine institucije kako bi se borba protiv kriminala i korupcije doista počela ozbiljno i temeljito voditi.

U meni imate i imat ćete i dalje čvrstog i pouzdanog saveznika.

Hvala i želim vam mnogo uspjeha u budućem radu!