12.12.2007.

Govor predsjednika Mesića na proslavi Dana HRZ i PZO

 

Poštovani pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane,
Poštovani uzvanici,
Dame i gospodo!

S iskrenim sam zadovoljstvom prihvatio poziv kako bismo i ovu, 16. obljetnicu vašeg djelovanja, proslavili zajedno. Stoga, svim nekadašnjim i sadašnjim pripadnicima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane od srca čestitam.
I ovoga puta želim ponoviti kako sam ponosan na sve vaše uspjehe i postignuća u proteklih 16 godina.
A bilo ih je mnogo. Činjenica da okolnosti u kojima ste svih tih godina radili i živjeli nisu uvijek bile poticajne, vaše uspjehe čini još sjajnijima.
Našu smo državu stvarali u teškim uvjetima i svima nam je poznato kako su naše Oružane snage iznijele najveći teret.
Po završetku vojnih operacija pristupili smo velikim reformama sigurnosnog sektora i demobilizaciji Oružanih snaga. Željeli smo izgraditi Oružane snage koje će biti primjerene društvu, državi i demokratskom poretku koji smo izgrađivali. Isto tako smo željeli izgraditi Oružane snage koje će slijediti sve promjene u vojnim zadaćama kako bi mogli zadovoljiti svoje potrebe za obranom, ali istodobno sudjelovati i u izgradnji međunarodnog mira.
Usmjeravanje prema integracijama omogućilo je promjenu strateškog koncepta od teritorijalne vojske, prema malim, profesionalnim i mobilnim Oružanim snagama. U naša strateška promišljanja uklopili smo jamstva koja danas dobivamo kroz suradnju s drugim državama.
Članstvom u NATO savezu i Europskoj uniji ova će jamstva biti još veća. Promjena strateškog koncepta uvjetovala je i novu organizaciju Oružanih snaga, ali uvjetuje i njezino opremanje novom i modernom vojnom opremom i naoružanjem.
Prihvaćanjem “Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga” jasno smo naznačili čime želimo opremiti naše Oružane snage. Želim naglasiti kako je izuzetno važno postojanje jednog takvog dokumenta koji je javni i koji je prihvatio Hrvatski sabor.
Još uvijek se sjećamo vremena kada nisu postojali strateški dokumenti i kada nabava naoružanja i vojne opreme nije bila samo skrivena od javnosti, već se vrlo često i skrivala od onih koji su obnašali vlast.
Mi danas imamo priliku vidjeti dva nova helikoptera koja smo, u okviru sporazuma o podmirenju klirinškog duga, nabavili od Ruske Federacije. Vjerujem da ćete se složiti sa mnom kako je nabava ovih helikoptera od izuzetne važnosti ne samo za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, već imajući na umu i njihovu buduću civilnu uporabu, i za Republiku Hrvatsku. 
Moram vam reći kako su neka gospoda u našoj zemlji zagovarala kupnju dvaju protupožarnih zrakoplova, nastojeći nas uvjeriti kako je to jedina i najbolja opcija. No, zaboravili su napomenuti kako se radi o zrakoplovima koji su primjereniji za neke druge vremenske i reljefne uvjete i koji, u to vrijeme, nisu bili testirani do kraja. Njima nije bilo važno možemo li mi te zrakoplove koristiti i kada ćemo ih moći uvesti u protupožarno djelovanje. Njima su bila važne neke druge stvari, ne moram objašnjavati koje.
Ovo vam govorim zato što svi zajedno moramo učiniti sve kako bi spriječili netransparentnost u budućim nabavama naoružanja i vojne opreme.
Svaki manjak transparentnosti i nepoštivanja procedure pri javnim nabavama ima svoju cijenu. Ona je uvijek viša od one koja se dobiva poštivanjem propisane procedure.
U javnosti se ponekad pojavljuje izgovor kako se u nekim slučajevima procedura nije mogla poštivati u potpunosti, jer nisu postojali provedbeni propisi, ili nije bilo formirano neko tijelo.
Pa tko je trebao donijeti propise ili formirati ona tijela koja su predviđena zakonom? Oni koji nam prodaju vojnu opremu i druga sredstva? Država je ta koja je to trebala učiniti.
Država donosi propise i određuje procedure i morala bi dosljedno provoditi onaj okvir koji je sama sebi odredila. A odredila ga je zato da izbjegne svaku situaciju u kojoj se mogu ugroziti njezini resursi.
Nedosljednom primjenom propisa u javnim nabavama država rasipa svoje ograničene resurse, ali istodobno i smanjuje vlastite mogućnosti u borbi protiv korupcije. I na taj način čini dvostruku štetu.
Želim Vas na kraju podsjetiti na vrlo važnu činjenicu: od početka sljedeće godine Oružane snage Republike Hrvatske u potpunosti će biti profesionalne. Ovakve Oružane snage zahtijevaju drugačiji pristup u kadrovskom, materijalnom i financijskom smislu.
Stoga se moramo vrlo ozbiljno prihvatiti posla i stvoriti našim vojnicima, dočasnicima i časnicima uvjete koji će im omogućavati vrhunsko izvršavanje njihovih zadaća. Oni su to zaslužili svojim uspjesima tijekom Domovinskog rata, tijekom ustrojbenih reformi, ali i svime što danas čine u mirovnim operacijama zajedno s vojnicima drugih država.
Moram također naglasiti kako nisam zadovoljan realizacijom odluka koje smo donijeli, a koje su vezane uz poboljšanje životnog standarda pripadnika Oružanih snaga. Upravo je to jedan od najvažnijih poslova s kojima se sustav mora baviti u narednom razdoblju.
Ukoliko želimo da vi, poštovani zrakoplovci, i nadalje izvršavate svoje zadaće s jednakim uspjesima i jednakom predanošću kao i svih ovih godina, zaslužujete da vam se napokon osiguraju radni i životni uvjeti primjereni zadaćama koje su svakim danom sve složenije i sve brojnije. Od vas se traži puno, stoga vam se puno mora i pružiti. To ova država može i mora ispuniti.

Poštovani pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, u prigodi današnje obljetnice mnogi od vas su promaknuti, nagrađeni i pohvaljeni.
Neka vas dosadašnji uspjesi bodre na nova postignuća. Na to vas obvezuju i djela svih bivših pripadnika vaše grane, svih onih koji su svoje karijere utkali u zrakoplovstvo kakvo danas imamo. Zrakoplovstvo na koje možete biti ponosni, i na koje sam ja ponosan!
Hvala!