31.10.2001. - Jeruzalem, Izrael - službeni posjet predsjednika RH Državi Izrael

Govor predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića u Knessetu

 

Poštovani gospodine predsjedniče Knesseta,
uvaženi gospodine predsjedniče Države Izrael,
gospođo Katsav,
cijenjeni gospodine predsjedniče vlade,
ekselencije,
gospođe i gospodo zastupnici,

Stojim pred vama kao prvi predsjednik Republike Hrvatske koji posjećuje Državu Izrael. Duboko sam svjestan povijesnog značenja ovog trenutka i iskreno sam zahvalan na mogućnosti koja mi je pružena, da vam se obratim.

Ovo je pravo mjesto i ovo je prava prilika da se riješimo balasta prošlosti koji je proteklih godina opterećivao naše odnose.

Ovdje i sada treba reći ono što je potrebno, da bi Izrael prihvatio moju zemlju kao iskrenog prijatelja i, nadam se, budućeg partnera – ne samo u interesu naših dviju zemalja, nego i sigurnosti i mira u regiji i u svijetu.

Ono što ću reći, govorim potpuno otvoreno i iskreno, jer u pogledu toga nema i ne smije biti mjesta nikakvim nedoumicama niti sumnjama.

Govorim u ime demokratske Hrvatske koja nastavlja tradicije antifašističke i slobodarske Hrvatske iz vremena Drugog svjetskog rata.

Govorim u ime one Hrvatske koja se s poštovanjem i pijetetom klanja uspomeni na milijune žrtava Holokausta.

Najprije ću doslovno citirati ono što sam rekao jučer predsjedniku Katsavu: koristim svaku priliku da se ispričam svima onima kojima su bilo kada Hrvati nanijeli bilo kakvo zlo. Naravno, Židovi su tu na prvom mjestu.

Kao predsjednik Republike Hrvatske izražavam duboko i iskreno žaljenje zbog zločina počinjenima nad Židovima u vrijeme Drugog svjetskog rata, na području kvislinške tvorevine nazvane Nezavisna država Hrvatska, koja nije bila niti nezavisna niti hrvatska.

Kao što je većina hrvatskog naroda u to vrijeme znala da joj je mjesto na strani antifašističkog otpora kojemu je na čelu stajao također Hrvat, maršal Tito, tako i današnja Hrvatska zna da svoju budućnost i svoje odnose s drugim zemljama može graditi samo na čvrstoj opredijeljenosti za demokraciju i slobodu u čije su temelje ugrađene i neprolazne vrijednosti antifašizma.

U jednom kratkom razdoblju, u borbi za nezavisnost i neposredno poslije toga, tragično pogrešno postavljeni koncept ujedinjavanja svih Hrvata, rezultirao je s jedne strane negiranjem tamnih stranica naše povijesti, a s druge – traženjem uzora upravo u njima.

To je vrijeme prošlo i neće se vratiti.

Duboko smo svjesni svoje odgovornosti u pogledu istraživanja, procesuiranja i suđenja ratnim zločincima, bez obzira na njihovu nacionalnost i vrijeme kada su ti zločini počinjeni.

Za suđenje ratnim zločinicima nikada nije kasno.

U ime Republike Hrvatske pružam ruku prijateljstva i suradnje. Neće nam biti teško otkriti zajedničke interese, kao ni otvorene mogućnosti za građenje bilateralnih odnosa i za suradnju na međunarodnoj sceni.

Naši odnosi ne smiju se razvijati i neće se razvijati ni na čiju štetu. Naša će suradnja, uvjeren sam u to, koristiti kako Izraelu i Hrvatskoj, tako i stvari mira u svijetu.

Država Izrael i njeni građani imaju pravo na egzistenciju i na život u miru i sigurnosti. I Palestinci imaju pravo na život u miru i sigurnosti, pa – kao i svaki drugi narod – i pravo na život u vlastitoj državi. Danas padaju nevine žrtve na obje strane. Ako je rat obilježio prošlost Izraela, od njegova stvaranja do danas, ako su u ratu stasale i generacije Palestinaca, rat nije i ne smije biti budućnost – ni Izraela, ni Palestinaca.

Budućnost i Bliskog istoka, i cijelog svijeta mora biti – MIR, trajan i pravedan mir. Govorim to kao predsjednik države koja je svoju nezavisnost stekla u nametnutom ratu i vjerujte mi, da znam što govorim, kada kažem: bolje je deset godina pregovarati, nego deset dana ratovati!

Govorim otvoreno i jasno ono što mislim i u što vjerujem. Mi se ne moramo uvijek slagati, ima i bit će stvari u kojima se nećemo složiti, ali bitno je da možemo voditi otvoreni dijalog.

Kroz njega ćemo se bolje upoznati, on će nam pomoći da razgradimo predrasude i razbijemo rezerve – tamo gdje ih još može biti – a samo tako moći ćemo postaviti temelje plodnoj i obostrano korisnoj suradnji na mnogim poljima, osobito na gospodarskom.

Došao sam u Izrael u vrijeme kada se na svjetskoj sceni sve mijenja. Na izazov globalnog terorizma svijet odgovara djelovanjem antiterorističke koalicije pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država. U toj koaliciji kojoj pripadaju i Izrael i Hrvatska, svoje mjesto nalaze i zemlje koje su još do jučer stajale na suprotnim stranama.

Borba protiv globalnog terorizma nije ni sukob civilizacija, ni sudar kultura, ni rat religija. Terorizam je nespojiv sa civilizacijom i kulturom. Terorizam nema ni nacionalnosti, ni religije. Stoga je globalni sukob kojemu smo svjedoci, ali čiji smo i sudionici, naprosto sukob između civilizacije i necivilizacije.

Ne sumnjam ni trenutka tko će iz tog sukoba, koji se ne vodi samo vojnim sredstvima, izaći kao pobjednik. Mada, treba to jasno reći, sukob će potrajati i u njemu će biti žrtava i na našoj strani. No, ulog je prevelik i previše važan, da bismo smjeli ostati po strani. Ulog je naša budućnost u miru, sigurnosti i slobodi.

Zaključujem:

Došao sam u Izrael da bih uklonio hipoteku prošlosti koja je opterećivala naše odnose.

Došao sam da predstavim svoju zemlju onakvom kakva ona jest, mada smo daleko od toga da budemo idealni.

Došao sam položiti temelje dugoročne, razgranate suradnje koja će se odvijati na korist obiju strana, ali koja neće štetiti nikome.

Došao sam da bih upoznao Izrael i da bih pomogao da Izrael upozna Hrvatsku.

Došao sam kao prijatelj. Stoga i završavam svoje obraćanje vama, izabranim predstavnicima židovskog naroda u Izraelu, kao i predstavnicima izraelskih građana arapskog porijekla, riječju za koju želim da bude budućnost Izraela, budućnost Bliskog istoka i budućnost svijeta:

SHALOM!